Drvena fasada završni je element zgrade koji stvara prvi i najjači dojam zgrade. Drvena fasada pripada ventiliranim fasadama i omogućuje učinkovito odvođenje kondenzirane vlage iz vanjskog sloja toplinske izolacije. Istodobno štiti izolaciju od mehaničkih oštećenja i vremenskih utjecaja.

Temelj ventilirane fasade je zračni kanal napravljen između toplinske izolacije i završne fasade. Uloga ovog kanala je spriječiti pregrijavanje ljeti i prebrzo hlađenje zimi, istovremeno je namijenjen za brzo sušenje gornjeg sloja toplinske izolacije i regulaciju vlažnosti zraka iznutra. Stoga ventilirano pročelje mora nužno biti difuzijski otvoreno ili propusno za vodenu paru.

Sibirski ariš najčešće se koristi u izradi drvenih fasada. Sibirski ariš vrlo je izdržljiv, otporan na vlagu i ne treba dodatnu zaštitu, a elementi se odlikuju dugim vijekom trajanja. Može se koristiti i meka vrsta drva, npr. smreka, koja je jeftinija, ali manje izdržljiva.

Uz pravi izbor i zaštitu drveta, drvena fasada je izdržljiva i vizualno atraktivna, čak i nakon nekoliko godina izloženosti vremenskim uvjetima. S vremenom drvo postaje sivo, što je odraz starenja drveta. Promjena je čisto vizualna. Redovitim premazivanjem moguće je ublažiti promjenu boje drveta, no to je dugoročno neizbježno.